Deseto pismo Ibrahima Hadžibajrića, predsjednika Nezavisne bosanskohercegovačke liste


 

Deseto pismo članovima i prijateljima Nezavisne bosanskohercegovačke liste i široj bosanskohercegovačkoj javnosti

 

Nama, vodstvu Nezavisne bosanskohercegovačke liste, članovi i prijatelji postavljaju različita pitanja, uglavnom podstaknuti nesigurnošću i strahom pred svojom budućnošću. Od tih brojnih pitanja ovaj put ću izdvojiti četiri i pokušati na njih dati odgovore u vidiku naše političke orijentacije.

Prvo, šta se ovo zbiva u državi? Drugo, mora li sve biti ovako krivo? Treće, znači li ova politička pometenost vladajućih elita da bosanskohercegovački državni projekat propada? I četvrto, ima li izlaza iz ovog stanja u bolje?

Nesigurnost i strah ljudi pred nositelje političkog djelovanja postavlja dvije mogućnosti. Prva je zloupotreba nesigurnosti i straha za nametanje oligarhijskih, kartelskih i klijentelističkih odnosa prema narodu od kojeg se očekuju poslušnost i lojalnost. Druga je zdravo političko djelovanje radi otklanjanja nesigurnosti i straha te doprinošenja snaženju političkog poretka u službi najboljeg narodnog interesa.

Od raspada Jugoslavije i drugih komunističkih država prošlo je de facto tridesetak godina. Bosanskohercegovački ljudi nisu izvorno doprinijeli tom raspadu. Njeni činitelji bili su izvan ove zemlje. Kad je raspad postao već očit, bosanskohercegovačkim ljudima je sudbinski ponuđen projekat državne nezavisnosti i preuzimanje tereta upravljanja sobom. Srećom, među ljudima kojih se to ticalo bilo je i sposobnih da taj projekat prihvatite, razviju i vode.

Iz sadašnje perspektive moguće je govoriti o trima fazama tog projekta. Prva je pisanje zahtjeva za međunarodno priznanje i obranu države od različitih sila destrukcije. Druga je obnova i učvršćivanje državnog suvereniteta. I treća je usklađivanje političkih, kulturnih i ekonomskih dimenzija i razvoja prema punoj kompatibilnosti sa standardima Evropske unije i NATO saveza. Nijedna od tih triju faza nije vođena ni s dovoljno odlučnosti niti s potrebnom umješnošću. Na toj bi osnovi valjalo potražiti odgovore na navedena četiri pitanja.

Prvo, ovo što se sad, a zapravo gotovo tri decenije unazad, zbija u ovoj državi posljedica je nedostajanja jasne političke strategije. Zamijenjena su značenja politike i vlasti. Vlast je sredstvo za postizanje političkih ciljeva. Nakon rata protiv ove države sudionici prve faze su smatrali da imaju takve zasluge da je svaki oblik njihove vlasti dovoljan sebi. Tako nametane, a zapravo uzurpirane privilegije temelj su sadašnjeg teškog i neodrživog političkog, kulturnog i ekonomskog stanja. Promjena tog moguća je jedino afirmacijom politike u skladu sa stvarnim interesima bosanskohercegovačkog naroda.

Drugo, ako su prosta vlast i njena egoistična korištenja sve što se smatra politikom, onda sve u društvu mora biti ovako krivo kako sada jest. Ali, svi ljudi s osjećanjem odgovornosti za sebe i svijet u kojem živi ne smiju to prihvatiti. Sadašnje stanje je prijetnja budućnosti bosanskohercegovačkog naroda i njegove države. U temelju su mu duboko antiintelektualne, pesudoreligijske i nacionalističke ideologije koje se javljaju u sve opasnijim deformacijama. Iz tog proistječe zaglupljivanje medija, obrazovnih sistema i pretvaranja umjetnosti u odvratni kič. A kad se kaže da niko odgovoran prema sebi i drugima ne smije pristati na takvo stanje, to znači da mora političkim aktivizmom doprinijeti njegovoj promjeni.

Treće, političke stranke koje već gotovo trideset godina dijele i cijepaju bosanskohercegovačku cjelinu nude u ogromnim razmjerama nepotizam, klijentelizam, korupciju i ideologijske skučenosti. To je bitan sadržaj njihovih razumijevanja i djelovanja u političkom, kulturnom i ekonomskom prostoru. A tu je zapravo riječ o političkom nerazumijevanju i moralnoj neodgovornosti. Tako ugrožavaju bosanskohercegovački ideal razvijajuće i primjerne pluralnosti koja svoje razloge nalazi u svemu što danas jeste razvijajući demokratski svijet i svemu prema čemu on ide. Bosanskohercegovački projekat kao vrhunski humanistički ideal, kao gradnja političkog poretka u skladu s najboljim iskustvima svijeta, ugrožen je ovom sadašnjom vlašću koja se predstavlja politikom, a zapravo je prosto bezakonje i egoistično uzurpiranje javnih dobara. S tom i takvom vlašću bosanskohercegovački projekat propada. Ali niko s političkom odgovornošću ne može i ne smije na to pristati?! Sadašnje stanje je upozorenje svima, jer onemogućuje budućnost svih. Zato je politička alternativa potrebna koliko su potrebni zrak, voda i hljeb.

I četvrto, sa sadašnjim stanjem vlasti nema izlaska iz ove prijeteće pometenosti. Ali, izlazak u bolju budućnost, u sigurnije uslove života, u privlačni politički, kulturni i ekonomski poredak, postoji. On započinje u rekonstrukciji političkog mišljenja ovih ljudi, ovih pred kojima je odgovornost da se brinu o sebi. To je osnova na kojoj je domišljena, organizirana i razvijana politička alternativa čije ime je Nezavisna bosanskohercegovačka lista

 

U Sarajevu, 2. jula 2018. godine

Ibrahim Hadžibajrić

predsjednik Nezavisne bosanskohercegovačke liste