Drugo pismo Ibrahima Hadžibajrića, predsjednika Nezavisne bosanskohercegovačke liste


 

Drugo pismo članovima i prijateljima Nezavisne bosanskohercegovačke liste i široj bosanskohercegovačkoj javnosti

 

Mjera uspješnosti svake politike je stanje većine naroda u kojem se ta politika zasniva i realizira. Za bosanskohercegovački narod opravdano je reći da njegovu većinu danas prožima zabrinutost za budućnost. Većina bosanskohercegovačkog naroda osjeća tegobe uslova u kojima danas živi. Svaka etički zasnovana politika to mora priznati i od toga počinjati. Neprihvatljivo stanje bosanskohercegovačkog društva i njegove države razrješivo je u dva tome odgovarajuća odgovora. Prvi odgovor je: Ovo valja trpjeti, jer će u budućnosti biti bolje. Drugi odgovor je: Ovo neće biti bolje, pa ga ne treba trpjeti već se treba ili suprotstaviti ili pobjeći.

A šta je zapravo bosanskohercegovačka politička budućnost? Ko i kakvim radom će je odrediti?

Budućnost su i noći koje slijede nakon dana i dani nakon noći. Budućnost su idući i mjeseci i godine, i decenije i stoljeća. Predviđanja budućnosti uvijek su iz egzistencijalnog sada prema onim stanjima koja nadlaze vrijeme jedne generacije. Ako je tako, a tako jest, jasno je da se ta budućnost danas gradi među djecom predškolskog i školskog doba. Bosanskohercegovačka budućnost će biti najvjerovatnije onakva kakvu je budu vidjeli i za kakvu budu radili sadašnji i budući đaci u bosanskohercegovačkim školama i univerzitetima. A stanje u današnjim školama određuju prije svega učitelji i profesori, školski programi, radni uslovi u učionicama i laboratorijima te raspoloživa financijska sredstva za realiziranje tih komponenata cjelovitog obrazovnog sistema.

Sadašnje obrazovanje bosanskohercegovačkih ljudi razbijeno je u brojene dijelove. Čine ga obrazovne organizacije u vlasti crkava i vjerskih zajednica, države, i to na različitim razinama njenog organiziranja (općine, kantoni i entiteti), te privatnih osoba i nevladinih organizacija iz zemlje i svijeta. Ta pluralnost nije ni nepoznata ni neobična u razvijenim demokracijama. Ali, i onda kada je riječ o složenoj pluralnosti školstva, suverena država povezuje njegove različite dijelove u sistem u koji projektira najbolje interese svojih građana. A najbolji interesi ne mogu biti drukčije određeni nego na osnovi definiranja poželjne budućnosti. Takvu poželjnu budućnost moguće je izgraditi jedino na osnovi kapitala koji se zove društveno povjerenje.

Realnosti svih društava u svijetu su različite. I pojedinci i društva imaju pravo na te različitosti. Samo s tim pravom moguće je štiti i razvijati njihove slobode. A pojedinac se osposobljava za gradnju poželjne budućnosti samo u uslovima slobode. Takav pojedinac, osposobljen za odgovoran odnos prema sebi, a posljedično i politici, kulturi i ekonomiji svoje države i svijeta kao njenog okvira, može razumijevati odnos prema budućnosti.

Iako se sadašnja razbijenost bosanskohercegovačke obrazovne strukture većini čini nerazrješivim pitanjem, odgovorna politička zagovaranja i djelovanja moraju u središte svojih dužnosti izvesti upravo to pitanje o obrazovanju, jer je ono suština rada za poželjnu bosanskohercegovačku budućnost. U prognozama daljeg razvoja trajuće četvrte industrijske revolucije, koja obuhvata cijeli svijet, očekuje se nestajanje više od polovine današnjih profesionalnih zvanja i umijeća.

Usporedo s tim nastat će znatno veći broj novih profesionalnih znanja i umijeća. Sve to će pojedince i društva uvoditi u globalne razmjene znanja i umijeća, inovacija i roba te stalnog nastajanja novih organiziranih struktura politike, kulture i ekonomije. Temelj djelovanja Nezavisne bosanskohercegovačke liste je vraćanje dostojanstva politici kao obuhvatnom mišljenju i djelovanju, oslobođenim od otuđenih centara moći, od vlasti koja se osjeća sebi dovoljnom, pa izigrava svoju odgovornost prema bosanskohercegovačkom narodu.

Polazeći od navedenih naznaka o općim pitanjima obrazovanja, u vidicima članova i prijatelja Nezavisne bosanskohercegovačke liste sedam je presudno važnih izazova u vezi s političkim djelovanjem radi transformiranja bosanskohercegovačkog obrazovanja u funkciji poželjne budućnosti. Prvo, sve bosanskohercegovačke obrazovne strukture moraju biti usmjerene prema postizanju kompatibilnosti s razvojnim tokovima svijeta, i to u skladu s idealima i iskustvima njegovih najboljih postignuća.

Drugo, pluralnost bosanskohercegovačke obrazovne strukture, uz svo poštovanje različitosti, mora biti dovedeno u okvire koherentnoga sistema u kojem će biti podržavane i razvijane komplementarnosti različitih sadržaja, ali uvijek u skladu s najuzvišenijim civilizacijskim zahtjevima.

Treće, za sve školske programe, kakvi se sada susreću u različitim obrazovanim bosanskohercegovačkim strukturama, potrebno je odrediti i primijeniti zajedničke sadržaje koji će garantirati promicanje i razvoj osjećanja odgovornosti za razumijevanje i štićenje bosanskohercegovačke društvene pluralnosti i bosanskohercegovačke države kao garanta upravo tog.

Četvrto, za bosanskohercegovačku religijsku pluralnost, i s njome povezane oblike kulture, koja je zapravo onaj obrazac svijeta s kakvim se danas susreću sve razvijene demokracije, potrebno je izgraditi programske sadržaje. Tako bi bosanskohercegovački ljudi upravo u svojim posebnostima otkrivali i snažili sposobnosti razumijevanja i djelovanja u savremenome svijetu.

Peto, u skladu s evropskim i svjetskim postavkama o potrebi intenzivnih razmjena učenika i studenata, što je uslov za gradnju mreže prijateljstva i povjerenja među različitim sudionicima svjetske pluralnosti, potrebo je u cjelini bosanskohercegovačkih obrazovanih struktura uspostaviti i razvijati razmjene i susretanja učenika i studenata iz različitih krajeva države i različitih obrazovnih ustanova. Tako bi bilo otklonjeno sada vladajuće osjećanje razbijenosti bosanskohercegovačkog društva i nedostatka solidarnosti među njegovim dijelovima.

Šesto, u području civilnog društva moguće i potrebno je preispitivati i razvijati nove obrazovne sadržaje, kako bi u interakciji zvaničnih sadržaja obrazovanja i novih inicijativa bili podsticani istraživanja i otkrivanja novih vidika budućnosti. Poželjnu budućnost nije moguće realizirati bez stalnog procesa inoviranja u svim područjima života.

I sedmo, svi obrazovni programi moraju biti stalno realizirani i transformirani u skladu s političkim odnosom prema neprihvatljivoj sadašnjosti i poželjnoj budućnosti. Zato je na bosanskohercegovačkoj državi, i to na svim razinama njene organiziranosti, obaveza da đake i studente planski šalje u najbolje obrazovne centre svijeta, i to u skladu s procjenama razvoja politika, kultura i ekonomija svijeta.

U Sarajevu, 31. januara 2018. godine

Ibrahim Hadžibajrić,

Predsjednik Nezavisne bosanskohercegovačke liste