Ko je Ibrahim Hadžibajrić?


 

Među ličnostima na bosanskoj političkoj pozornici, već dulje od deset godina, prisutan je i Ibrahim Hadžibajrić. Na tu pozornicu uspeo se kao načelnik najvažnije općine u državi, i to prvo kao kandidat Stranke demokratske akcije, a potom, u drugom mandatu, kao kandidat Saveza za bolju budućnost. Pristao je da bude biran i izabran na osnovi moralnih i političkih opredjeljenja i odlučnosti da radi za budućnost rodnog grada i države. Kad je izabran, iako spreman da se dogovara sa svima, nije pristajao na poslušnosti mimo svojih moralnih i političkih opredjeljenja. Imao je snage da se u svim okolnostima i u odnosu na sve ponaša u skladu s etičkim načelom: Nema poslušnosti nikome i ničemu do u dobru!

Na posljednje lokalne izbore izašao je kao nezavisni kandidat i dobio neosporivu podršku glasača. Tako je postao jedan od nekoliko prepoznatljivijih simbola političkog uspjeha u odvažnosti da se predstavi kao nezavisni kandidat i na neposrednim izborima dobije podršku građana. Pred tim glasačima je rekao: “Evo me s odlučnošću da pred vas stavim svoju čestitost te da je odlučno i branim.”

Zajedno s načelnicima općina Bosanskog Petrovca, Kalesije i Goražda i više političkih prijatelja predložio je i osnovao Nezavisnu bosanskohercegovačku listu, novu političku stranku. Zajednica uglednih javnih radnika i osnivači te stranke predložili su ga i izabrali za njenog predsjednika. Oni su u toj stranci vidjeli projektiranje i realiziranje snažne političke alternative vladajućoj istrošenosti i nemoći postojećih političkih stranaka. Ta se stranka u kratkom vremenu pokazala sposobnom da se organizira i uključi u pripreme općih izbora 7. oktobra 2018. godine.

Ako se danas, kad su već otpočele aktivnosti u vezi s oktobarskim izborima, politička pojava Ibrahima Hadžibajrića usporedi sa starim i novim političkim ličnostima na bosanskohercegovačkoj pozornici, slijedi nekoliko za javnost važnih zaključaka.

Iako poznat preko političkog djelovanja na mjestu načelnika Općine Stari Grad Sarajevo i brojnih istupa u javnosti, u medijima su prešućeni neki od najvažnijih osobina i političkih postignuća Ibrahima Hadžibajrića kao javnog radnika. Nikada i nigdje ta osoba nije posezala za vještačkim predstavljanjem sebe s ispraznim junačenjima i u pseudopolitici uobičajenim varanjima. U njemu su se na začudan način stekle osobine blagosti i odlučnosti, susretljivosti i čvrstine te sažaljivosti i odvažnosti. A upravo ta svojstva nedostaju većini sudionika bosanske političke drame.

Ibrahimu Hadžibajriću se obraćaju ljudi iz zaboravljenog, osiromašenog i politički poniženog naroda. Teško je naći nekog sličnog u strpljivosti da se bavi nevoljama većine bosanskog naroda, ali nikad s namjerom da njihove strahove i nesigurnost koristi za se. Njegova zaokupljenost životom ljudi koji mu se obraćaju primjer je svijesti o dužnosti u političkom služenju onima koji su ga izabrali. Za to služenje ljudima i javnome dobru on ne traži nikakve uzvratne odanosti. Ističe da sve što radi kao političar temelji na osjećanju moralne dužnosti prema sebi i drugima.

Možda nije na odmet podsjetiti i na njegovo porodično porijeklo. Rođen i odrastao je u Sarajevu, i to u onom njegovom dijelu koji je kroz stoljeća središte svega bosanskog, i ugrožavanog i branjenog i razaranog i podizanog. Baščaršija je u doslovnom značenju tog imena pozornica njegovog djetinjstva, ali i života njegovih predaka kroz više stoljeća.

Baščaršija, historijska kristalizacija dugog trajanja bosanskog ideala, odražena je u njegovoj otvorenosti i razumijevanju za drugog i drukčijeg. Zato su se u karakteru Ibrahima Hadžibajrića stekli, čini se na najbolji način, to što jest baščaršijski odnos prema strancu i putniku, komšiji i gostu te nevoljniku i ugledniku. Među njegovim precima su u svijetu poznate sarajevske aščije, ali i učenjaci najvišeg reda. Uz njih su od davnina svojstva dostojanstva, poštenja i odlučnosti. Zato je u načinu i sadržaju njegovog rada prepoznatljiva ta vezanost za najplemenitije ideale svijeta u kojem je ponikao i kome pripada.

Majka mu je iz roda Gradaščevića. I nije začudna njegova odlučnost da radi s uvjerenjem da su Bosna i njen narod više od proste mogućnosti. Za njega je sloboda tog naroda u svoj njegovoj pluralnosti, realiziranog u vlastitoj državi, najuzvišeniji politički ideal. U osobama poput Ibrahima Hadžibajrića potvrđuje se nepobjedivost onog za što se zalagao Husein-kapetan Gradaščević, njegov predak, a što se neprijateljima Bosne činilo zauvijek poraženim i izgubljenim.

Upravo zato je, uz odlučnost, umijeće i dovitljivost tokom prošlih deset godina, radio na sređivanju svega što čini raskošnu strukturu Općine Stari Grad s Baščaršijom kao njenim središtem. Nikada taj stari, lijepi i živi gradski prostor nije bio uređeniji i usmjereniji prema trajnom unapređivanju. Tako bi, kako se osjeća, moga obnoviti svoju privlačnu snagu za sve najplemenitije i najbolje u bosanskome iskustvu te nastojanjima za sigurnošću i općim dobrom. Ibrahim Hadžibajrić se u taj pothvat odlučno uključio. I više od tog, dao mu je važan doprinos i odlučno ga usmjerio prema poželjnoj budućnosti. U cijeloj državi nema sličnog primjera odlučnosti i sposobnosti političkog pojedinca da podstiče i vodi procese političkog, kulturnog i ekonomskog progresa u faktičkom i simboličkom središtu bosanskohercegovačke države. Dokazi za tu tvrdnju su i uznemirenosti nesposobnih političkih oligarhija. Ne mogu mu oprostiti ugled u narodu i pobjede na izborima. Mučeni su zavišću, pa mu se nastoje suprotstaviti klevetama i medijskim lažima.

Sada se za bosanskohercegovačke ljude može reći da nikada ranije u tolikoj mjeri kao danas nisu otvorili perspektive konstituiranja političke svijesti i vodstva koje radi za budućnost. Dokaz za tu tvrdnju su pojedinci poput Ibrahima Hadžibajrića, ljudi spremni da rade u narodu i za njeg, da svoju političku viziju usklađuju s prilikama svijeta, da ohrabruju mladiće i djevojke za sve oblike političke, kulturne i ekonomske poduzetnosti. Zato je politička jezgra, okupljena oko Ibrahima Hadžibajrića u Nezavisnoj bosanskohercegovačkoj listi, rastuća i snažeća mreža u koju se može i mora pouzdati. Uključenje u tu mrežu moralna je i politička obaveza svakog ko želi raditi za viziju bolje bosanskohercegovačke budućnosti.

 

Sarajevo, 21. juna 2018.